Stakleni PAVILJON

autori / Amira Čaušević, Nikola Filipović

rasvjeta / Dean Skira

fotografije / Tamas Bujnovszky

investitor / "Fil-Adria Turist" d.o.o.

o projektu /

U potpunom kontrastu od ostalih građevina u Čikatskoj uvali, stakleni je paviljon izvorno bio inspiriran izložbenim paviljonom u Barceloni arhitekta M. van der Rohea. Dugo godina je korišten kao restoran u službi željezničarskog odmarališta smještenog u obližnjoj vili Zagreb, te promjenom vlasnika postaje ljetna rezidencija za goste, kao i prostor za odmor i razonodu. U Miesovoj maniri, ploče granita i mramora velikih formata podnih i zidnih obloga u interijeru, koriste prirodne šare kamena, kao pomno biran i planiran dizajn.

Premda je obnova obuhvatila djelomičnu zamjenu konstruktivnog sustava, kao i uklapanje u važeće standarde toplinske i zvučne zaštite, izvorni je izgled paviljona dobrim dijelom zadržan.

Ugođaj ekskluzivnosti, naročito iz oka današnjeg promatrača, upotpunjuje odabir mobilijara iz dizajnerskog opusa kojeg potpisuju redom: Charles Eames, Mies van der Rohe. Moderan dizajn star je gotovo 100 godina, ali svojim linijama i danas je moderniji od većine namještaja kojeg potpisuju recentne dizajnerske zvijezde.

Uvučen od šetnice, sakriven djelomično visokim borovima, ovaj se paviljon nadvio nad travnatu padinu. Tako je katni dio, koji se čita kao prizemlje, dio dvoetažnog volumena, čiji je donji dio ukopan, a u njemu se nalaze sobe za goste. Ovdje se je dogodila inverzija uobičajene dispozicije prostorija, gdje je javni dio u nižim etažama, a intimni u višim.

Upravo koristeći teren u nagibu, terasa formirana ispred spavaćih soba s velikim staklenim plohama, vješto je sakrivena novim moduliranjem terena i zelenilom.

Paviljon se sa šetnice čini kao jednoetažni manji volumen, kojem se s obale prilazi blago položenim dugim kamenim stepeništem uokvirenim lažnim suhozidom.

Travnjak u blagom nagibu prati prilaz paviljonu i tek je pri samom kraju prekinut rubnim grmovima srebrnih teucriuma. Neošišani grmovi se doimaju poput morske pjene, iznad koje plovi paviljon poput staklenog broda. Desna obala travnatog mora, završava kamenim podzidom koji krije prilaz donjim, intimnim dijelovima paviljona. Pogled iz svake prostorije paviljona počinje i završava morskom površinom. Tako je posuđeni morski krajolik postao nedjeljivi dio interijera.